Evo nas na prvom danu. Puni entuzijazma nismo razmišljali o umoru od puta i leta, i odmah smo izašli da prošetamo. Krenuli smo u spontanu šetnju da okušamo sreću u snalaženju kroz ulice Pariza. I tako je i bilo. Moram reći da je vrijeme u maju poprilično nepredvidivo.
Razlog zbog kojeg Pariz zovu 'grad svjetlosti' ? Ne zbog super 'blještećeg' Ajfelovog tornja u večernje sate, niti zbog ulične rasvjete uz Senu, što izgleda impresivno, nego zbog toga što kod njih sunce zalazi tek oko pola 10 naveče. I to sada u maju mjesecu! Pitam se onda kako je ljeti. Zbog toga smo tog prvog dana uspjeli obići jako puno, imala sam osjećaj da je tek podne.
Taj prvi dan smo pratili na karti sve što se nalazi u blizini našeg stančića, i krenuli smo od Bastille, preko Notre Dame-a, pa mostovima i ulicama sve do Panthéona.
Kod Bastille ništa posebno, odvezli smo se metro-om i kratko pogledali spomenik. Crkva je već impresivna, velika, sređena i okružena cvijetnjakom. Zaista impresivan primjer gotičke umjetnosti.
Nego da vam ispričam o nečemu na što sam ja totalno 'pala' taj dan. Nakon što smo se slikali bezbroj puta ispred crkve, krenuli smo malim puteljkom iza preko Sene pa dalje da nađemo Panthéon. Tu se nalazi jedan most, naizgled ništa poseban, ali ga krasi bezbroj ljubavnih lokota. U pitanju je Pont de l'Archevêché, jedan od dva takva mosta u Parizu. O drugom će biti riječi nešto kasnije. Ja sam taj dan došla nespremna i bez lokota, ali sam zato na jednom mjestu ostavila svoju ljubavnu poruku i potpise, moj i mog dragog :) Tek nastavkom šetnje uz rijeku sam vidjela da se mali lokoti mogu kupiti baš svuda kod uličnih prodavača. Cijena je obično 2-3 eura.
Do Panthéona smo se dobro nahodali. Problem one blizine i daljine koji sam spomenula u prvom postu sam imala prvih nekoliko dana. Okruglu kupolu Panthéona sam vidjela nekoliko puta u daljini, ali koliko god smo mislili da se približavamo, toliko nam je nestajala iz vidokruga. Nakon par uputa koji su nam dali Parižani na ulici i uz pomoć karte grada ipak smo stigli. Zaista impresivna građevina sagrađena u jako lijepoj Latinskoj četvrti, također u gradskoj zoni. Originalno je zamišljen kao crkva, ali danas je preuređen u mauzolej građanima Francuske koji su joj vjerno služili. U skladu s tim jasno ćete vidjeti natpis na fasadi 'Aux grands hommes, la patrie reconnaissante'. Obećala sam da neću pisati puno o historijskoj pozadini svake od pariških atrakcija. Pa i neću :)
Odmah pored Panthéona je Pravni fakultet, a u istoj četvrti su i mnogi drugi, uključujući i čuveni univerzitet Sorbonne.
Primijetićete na slikama još nešto malo neobično: kod Notre Dame-a je bilo kišovito, dok već kod Panthéona sunce sija i nebo je plavo kao more. A tad je bilo već oko 16 sati popodne. Ima kiše, ali traje kratko, i ne kvari planove kakvi god oni bili za taj dan. A ja sam često govorila i da kiša u Parizu nije isto što i kiša u Sarajevu :) Živa istina! Ovdje kod nas kada padne kiša, smara čitav dan, ili u gorem slučaju - pada nekoliko dana uzastopno.
U ovom trenu ne mogu da se sjetim kojim redoslijedom i kako, ali uspjeli smo se malo odmoriti u Luksemburškim vrtovima. Ogroman park, pun najrazličitijeg drveća, zelenila, fontana i ljudi, što me začudilo obzirom da je bio radni dan. Izgleda da je sjedenje ( i ležanje ) u parkovima Parižanima osnovni način da napune baterije nakon napornog dana. Na mojim slikama iz ovog vrta ćete primijetiti zgradu koju zovu 'Petit Luxembourg', a u njoj danas zasjeda francuski Senat. Cijeli kompleks datira iz 1625. godine i veže se za Marie de Medici.
Ne smijem zaboraviti ni crkvu Saint-Sulpice, drugu po veličini crkvu u Parizu, samo malo manju od Notre Dame-a. Obišli smo je na povratku do našeg apartmana taj dan, i napravili nekoliko slika pored fontane ispred, a koja mi se jako dopala. Poznata je pod imenom 'Fontana četiri biskupa' - Bossuet, Fénelon, Fléchier i Massillon, sva četvorica poznati kao veliki govornici.
A tamo negdje u daljini, prema suncu koje je mog prvog poslijepodneva u Parizu i dalje tako veselo sijalo, vidjela sam Toranj, drugi put taj dan. Prvi put je bio iz aviona. Da, vidi se :) Završili smo obilazak desecima slatkih i uskih uličica. A sutradan - Ajfel iz blizine :) I još mnogo toga!
Photos: private archive
Jedan od brojnih mostova na Seni
Razlog zbog kojeg Pariz zovu 'grad svjetlosti' ? Ne zbog super 'blještećeg' Ajfelovog tornja u večernje sate, niti zbog ulične rasvjete uz Senu, što izgleda impresivno, nego zbog toga što kod njih sunce zalazi tek oko pola 10 naveče. I to sada u maju mjesecu! Pitam se onda kako je ljeti. Zbog toga smo tog prvog dana uspjeli obići jako puno, imala sam osjećaj da je tek podne.
Bastille
Taj prvi dan smo pratili na karti sve što se nalazi u blizini našeg stančića, i krenuli smo od Bastille, preko Notre Dame-a, pa mostovima i ulicama sve do Panthéona.
Kod Bastille ništa posebno, odvezli smo se metro-om i kratko pogledali spomenik. Crkva je već impresivna, velika, sređena i okružena cvijetnjakom. Zaista impresivan primjer gotičke umjetnosti.
Notre Dame i jedan od brojnih cvijetnjaka ispred
Nego da vam ispričam o nečemu na što sam ja totalno 'pala' taj dan. Nakon što smo se slikali bezbroj puta ispred crkve, krenuli smo malim puteljkom iza preko Sene pa dalje da nađemo Panthéon. Tu se nalazi jedan most, naizgled ništa poseban, ali ga krasi bezbroj ljubavnih lokota. U pitanju je Pont de l'Archevêché, jedan od dva takva mosta u Parizu. O drugom će biti riječi nešto kasnije. Ja sam taj dan došla nespremna i bez lokota, ali sam zato na jednom mjestu ostavila svoju ljubavnu poruku i potpise, moj i mog dragog :) Tek nastavkom šetnje uz rijeku sam vidjela da se mali lokoti mogu kupiti baš svuda kod uličnih prodavača. Cijena je obično 2-3 eura.
Pont de l'Archevêché
Odmah pored Panthéona je Pravni fakultet, a u istoj četvrti su i mnogi drugi, uključujući i čuveni univerzitet Sorbonne.
Panthéon
Ajfelov toranj u daljini ispred, Panthéon iza leđa
U ovom trenu ne mogu da se sjetim kojim redoslijedom i kako, ali uspjeli smo se malo odmoriti u Luksemburškim vrtovima. Ogroman park, pun najrazličitijeg drveća, zelenila, fontana i ljudi, što me začudilo obzirom da je bio radni dan. Izgleda da je sjedenje ( i ležanje ) u parkovima Parižanima osnovni način da napune baterije nakon napornog dana. Na mojim slikama iz ovog vrta ćete primijetiti zgradu koju zovu 'Petit Luxembourg', a u njoj danas zasjeda francuski Senat. Cijeli kompleks datira iz 1625. godine i veže se za Marie de Medici.
Mapa na ulazu u Jardin du Luxembourg
'Petit Luxembourg'
Ne smijem zaboraviti ni crkvu Saint-Sulpice, drugu po veličini crkvu u Parizu, samo malo manju od Notre Dame-a. Obišli smo je na povratku do našeg apartmana taj dan, i napravili nekoliko slika pored fontane ispred, a koja mi se jako dopala. Poznata je pod imenom 'Fontana četiri biskupa' - Bossuet, Fénelon, Fléchier i Massillon, sva četvorica poznati kao veliki govornici.
Eglise Saint-Sulpice
Fontaine des Quatre Evêques
A tamo negdje u daljini, prema suncu koje je mog prvog poslijepodneva u Parizu i dalje tako veselo sijalo, vidjela sam Toranj, drugi put taj dan. Prvi put je bio iz aviona. Da, vidi se :) Završili smo obilazak desecima slatkih i uskih uličica. A sutradan - Ajfel iz blizine :) I još mnogo toga!
Bas divan post :-)
ReplyDeleteMost me impresionirao! A i sve ostalo je predivno :)
ReplyDeletePrelepo, ovo sa katancima me je oduševilo, preslatko :)
ReplyDeleteJedva čekam treći deo :D
super,jedva cekam nastavak kao i Pariz jednog dana:)
ReplyDelete