Putopis: Pariz, V dio

Peti dan. Ostavili smo sjeverni dio Pariza za kraj, za dan prije nego ćemo se vratiti kući. Uveliko smo se snalazili, kao da smo u ovom gradu proveli život. Ali je prvo negativno iznanađenje bilo kada smo izašli iz metro-a na najbližoj stanici od Sacre Coeur crkve, odakle je jedan od ljepših vidikovaca u gradu. Put do Bazilike u najmanju ruku izgleda kao šetnja kroz Harlem, a to ste svi vidjeli na filmovima. Mnogo švercera po ulici, svi nešto nude, svi nešto pokušavaju da vam prodaju. U ovom dijelu grada upozorenje da čuvate stvari vrijedi više nego u bilo kojem drugom dijelu Pariza :)

Sacré-Coeur Basilica

Međutim, pogled sa vidikovca ispred Sacre Coeur je neprocjenjiv. Opet masa turista, od Crkve idu dalje na Montmartre, koji je odmah u jednoj od sporednih ulica. I onda izađete u središte malog kvarta punog uličnih umjetnika. A na slikarskim platnima - Ajfelov toranj na sto i jedan način i u svim bojama koje možete da zamislite. Ali šta mi se jako svidjelo je da svaki od slikara ima svoj stil, i ni jedna slika u cijelom kvartu nije ni slična onoj drugoj. 

Na Montmartre-u

Kiša nas je prekinula tek toliko da sjednemo u jedan od kafea i popijemo espresso. I onda dalje. Ulicom Clichy do Moulin Rouge-a. Ponavljam, cijeli taj dio grada nije nimalo primamljiv. Mnoštvo noćnih barova, i rijetko po nekog shopa suvenira. 

Moulin Rouge

A onda smo jedva dočekali da se vratimo u centar. Ne znam po koji put...Ostavili smo nešto jako lijepo za kraj - penjanje na Eiffel. A tek odozgo se vidi koliki je ustvari Pariz, i koliko je lijep. Kao da to nisam shvatila već prvi dan... :) 

 

Pogled na  École Militaire sa Eiffel-a

 

 Pogled na Palais De Chaillot sa Eiffel-a

I još mnogo toga nisam spomenula. Ulicu Avenue Montaigne, u kojoj sam po prvi put vidjela pravi pravcati Chanel izlog :) I izloge svih drugih velikih modnih imena s kojima se igram toliko dugo na Polyvore-u :) A onda i Rue Royal, još grandiozniju, sa još puno fensi šmensi radnji. I bez obzira što je opet na kratko padala kiša, zaglavila sam neko vrijeme tu, između Place de la Concorde i Place de la Madeleine, i dugo upijala svaki detalj, da ne zaboravim...

 Chanel izlog u Avenue Montaigne

 Hotel Plaza Athénée

A idući dan smo krenuli nazad. Još jedan put RER-om, i aerodrom. A onda u visine, preko Beograda u Sarajevo. Vratiću se Parizu čim prije :)

Seine

Kraj :)

Da budete u toku cijelog putopisa, kliknite na ove linkove:

I dio

II dio

III dio

IV dio

Putopis: Pariz, IV dio

Treći i četvrti dan su bili rezervisani za Louvre i Versailles. I onda još obilaska po centru oba dana. Šteta je sve te ljepote vidjeti samo jednom.

Louvre - maketa cijelog kompleksa

Musée du Louvre

Ne pretjeruju kada kažu da je potreban cijeli dan da se obiđe Louvre. Negdje sam pročitala da, kada bi se stalo barem po 2 minute pored svakog izloženog djela u ovom muzeju, bilo bi potrebno vremenski oko 3 godine da se cijeli pregleda. Meni se čini da u ovome ima istine.

Do muzeja smo stigli metro-om, jako praktično obzirom da se ‘pod zemljom’ mogu kupiti ulaznice. Cijena za stalne postavke je 10 eura po osobi, i ova ulaznica je sasvim dovoljna, jer će vam biti potreban cijeli dan da sve obiđete.

 Louvre - slikano iz unutrašnjosti

Tri velika dijela Richelieu, Sully i Denon rezervisana su za umjetnička djela talijanskih, francuskih, holandskih i njemačkih umjetnika, plus prizemlje u kojem su postavke Islamske kulture, te starog Egipta i Mezopotamije.

Richelieu - stakleni vrtovi u Louvre-u

Na brošuri ćete jasno vidjeti koja značajna djela su na kojem spratu i kako do njih doći, a opet kažem, čak i ako ne pratite brošuru, rijeke ljudi će vas odvesti baš tamo gdje trebate doći. Svi putevi od ulaza u Louvre vode direktno na prvi sprat, sekcija talijanskih umjetnina iz 13-15 stoljeća. A kada do nje dođete – gužva, guranje i blicevi fotoaparata. Jedva sam se progurala do Mona Lise. Nju svi žele vidjeti prvo, a onda nastaviti dalje. Činjenica je da je većina turista vođena idejom ‘vidjeti NJU iz prvog reda’, a ne zaista stati i uživati u samom djelu. Nemoguće je, što radi daljine, što radi mase ljudi oko vas. I bilo mi je žao što mi upravo ta masa ljudi nije dozvolila da uživam u muzeju.

Mona Lisa

Ispod zemlje, gdje smo kupili karte, čitav taj prostor je uređen u Le Caroussel Du Louvre – mali shopping centar sa velikim food court-om. Dozvoljeno je ulaziti i izlaziti iz muzeja koliko god puta želite, i često će vam zatrebati pauza. Na kraju smo izašli ne pogledavši u potpunosti drugi sprat. Umor i pretjerana gužva nam to nisu dozvolili. Možda neki drugi put :)

Iskoristili smo ostatak dana da prošetamo kroz beskrajno duge vrtove Jardin des Tuileries, koji se protežu sve od Louvre-a pa do Place de la Concorde.

 Na mostu 'Pont des Arts'

Sjećate li se mosta sa katancima iz drugog po redu posta o Parizu ? Čuvala sam mali katanac u novčaniku u slučaju da na njega naiđem opet. Ali sam igrom slučaja došla do drugog - Pont des Arts, u blizini Louvre-a, ovaj put još jedan most za katancima, samo za razliku od prvog koji je most posvećen ljubavnicima, ovaj predstavlja simbol vječne ljubavi. Zakačila sam svoj katanac, i bacili smo ključeve u Seine-u. Zauvijek :)

Georges Pompidou Centar i Stravinsky fontana

U nastavku dana, jedna duga i preduga šetnja do našeg dijela grada, a usput više ni sama ne znam šta sve nisam vidjela. Između ostalog Georges Pompidou Centar – Muzej moderne umjetnosti i Stravinsky Fontanu, repliku Kipa slobode i još puno puno toga. Zatim Hotel de Ville, ogromnu građevinu smještenu u 4 okrug, koja danas predstavlja parišku Vijećnicu. Ponoviću još puno puta koliko je svaka građevina u Parizu grandiozna, i iza sebe ima stoljetnu historiju.

Kapija Versailles-a

Château de Versailles

Četvrti dan. Do Versaja se mora ići vozom van grada. Cijeli izlet će vas koštati minimalno nekih 50-ak eura za dvoje, obzirom da je karta za RER voz oko 9-10 eura po osobi, a ulaz u same vrtove je 15 eura, ukoliko izaberete da razgledate samo dvorac i vrtove, bez imanja Marie Antoinette. Bez obzira koliko mi je žao što taj dio nisam vidjela, zaista, ali baš zaista bi bilo too much za jedan dan. Od samog dvorca do kraja vrtova ima tačno 3,5 km ili po slobodnoj ocjeni stručnjaka – oko 1h šetnje :) Uživali smo maksimalno, pratili brošuru da prođemo kroz labirint napravljen od zelenila, a iza svakog ćoška je fontana, skulptura ili umjetno jezero, uz glavno, veliko jezero koje se proteže cijelom dužinom vrtova.

Versailles - vrtovi

A u unutrašnjosti dvorca – raskoš, kič, umjetnost. Od spavaće sobe Marie Antoinette, preko Dvorane ogledala, cijeli interijer obećava da će se vaša kamera usijati od klikanja :)

Versailles - spavaća soba Marie Antoinette

Napustili smo dvorac oko 5 sati popodne. Vrijeme prođe u trenu, u masi stvari privlačnih oku lako sam zaboravila da sam već u tom momentu provela na nogama oko 6-7 sati sa kraćim pauzama i odmaranjem. Zvuči stvarno nevjerovatno, ali u Parizu je to jednostavno tako.

Avenue de New York

Poslije Versaillesa, šteta je bilo ne iskoristiti ostatak dana. Opet ista ruta – RER vozom do centra, pravac Arc de Triomphe. Jer nam je to bila krajnja tačka u tom dijelu grada, i jer smo odatle mogli prošetati do Ajfela, popiti kaficu na Avenue de New York, a onda produžiti šetalištem uz Seine, do mosta Alexandera III, a onda u bezbroj sporednih ulica do Hotel des Invalides, pa do Grand i Petit Palais na Avenue Winston-Churchill. Kao što vidite, kraja nema…

La Petit Palais - ulaz

Za peti dan smo ostavili sjeverni dio grada, da vidimo crkvu Sacre Couer i Moulin Rouge. I još mnogo toga…

Putopis: Pariz, III dio

 La Tour Eiffel

Dan broj dva :) Bio je 1. maj, pa smo krenuli u obilazak sa idejom da će sve biti zatvoreno. Međutim, u ovo doba godine Pariz doslovno vrvi od turista iz cijelog svijeta, pa su svi ugostiteljski objekti u gradu bili otvoreni. Računajte da je Louvre zatvoren, ne zbog praznika, nego zbog toga što inače utorkom ne radi :) Tako se namjestilo.

École Militaire

Da ne bismo gubili vrijeme, odvezli smo se metro-om direktno na Champ De Mars. Sve i da nekim čudom propustite putokaz ili natpis da je Ajfel u blizini, rijeku turista sigurno nećete :) Malo upozorenje: odmah na stanici je jako puno 'švercera' metalnim privjescima Tornja u svim mogućim i nemogućim veličinama. Rade u paru i dobro obraćaju pažnju gdje ostavljate svoj novčanik i koliko novca u njemu ima. Previše je primamljivo sve što se ima vidjeti u Parizu, ali na svakom ćošku u gradu je upozorenje da pazite na svoje stvari.

Dan je bio idealan, sunčan i lijep. Toranj je impresivan i nisam očekivala da je baš toliko velik. A u podnožju na sve četiri platforme su kilometarski redovi. Ne znam ni kako smo odlučili da taj dan nećemo da se penjemo. Prošetali smo sve od Trocadera i Palais De Chaillot s jedne strane, do École Militaire s druge strane Ajfela. I napravili bezbroj fotografija, logično. 
Sunčan dan i nekih 20 stepeni Celzijusa su taj dan bili dovoljni da bezbroj turista i domaćih legne ili sjedne na travu kod École Militaire, i da uživaju u neradnom danu. A to je još jedna stvar koja me impresionirala u Parizu: niko nigdje ne žuri, parkovi su ogromni i uvijek puni. Učinilo mi se da ljudi svoje slobodno vrijeme provode isključivo sjedeći u zelenilu. 

 Arc De Triomphe

Kojom god ulicom krenete od Tornja prema Trocaderu i dalje, stići ćete do Arc De Triomphe. Svaka od njih je lijepa na svoj način i vodi do savršenog kruga oko Kapije. Na karti izgleda blizu, ali nahodali smo se :) A samo na nekoliko minuta prije nego ćemo ugledati Arc, uletila sam u neki Supermarché u blizini, sa namjerom da kupim nešto za piće. I gle otkrovenja: u jednom odjeljku unutra sam sasvim slučajno naišla na Pierre Hermé macarons! Da odmah kažem da jedan komad ovdje košta 1,90 eura. Priuštila sam sebi samo dva, ubjeđujući se unaprijed da je cijela ta priča oko francuskih makarona prenapuhana. Ali uvjeravam vas da je to jedna od najljepših slastica koju sam pojela! Bar ovi, Pierre Hermé, dok se oni iz pariškog McDonaldsa ne mogu mjeriti s njima. Izabrala sam okus pistacije sa višnjom, i drugi sa ružom i vanilijom. Stvarno su to božanstveni mali kolačići! Ladurée sam propustila da probam, mada sam vidjela nekoliko njihovih prodavnica. U svakoj su bili beskonačno dugi redovi. 
I nakon kraćeg zadržavanja kod Arc De Triomphe, bio nam je potreban odmor. Degustirala sam svoje makarončiće u jednom od parkova u Avenue des Champs-Élysées. U tom trenu nismo ni sanjali koliko ćemo još kilometara preći pješke u istom danu :) 

Ladurée prodavnica na Champs-Élysées-u, i moji Pierre Hermé macarons :)

Nastavili smo duž cijele Avenije do Place De La Concorde. Sa Obeliskom iz Luxora u centralnom dijelu, dvije fontane i hotelima sa najboljim pogledom u gradu, ovaj trg je stvarno impresivan. A onda možete da birate kuda ćete dalje: ili predivnim vrtovima Tuileries, ili drugom stranom kroz Rue De Rivoli ( meni jednu od najdražih ). Oba puta dovešće vas do Louvre-a. Opet napominjem da će šetnja biti duga :) Ovom dijelu grada smo se vraćali više puta u narednim danima.

 Obélisque de Louxor

 Pogled na La Tour Eiffel i Pont Alexandre III

Musée d'Orsay

Koliko se sjećam, kod Muzeja smo završili dan. Trebalo bi još pet postova da opišem sve što smo vidjeli usput, i gdje smo sve stali.
Već je bilo kasno, a Louvre je bio zatvoren. Za obilazak smo iskoristili idući dan. I ne lažu kada kažu da nije dovoljan samo jedan dan da se pregleda cijela unutrašnjost muzeja. O detaljima u idućem postu :)

 Musée du Louvre

 Carrousel du Louvre

Jedna od dvije replike Kipa slobode u Parizu

Photos: private archive

Putopis: Pariz, II dio

Evo nas na prvom danu. Puni entuzijazma nismo razmišljali o umoru od puta i leta, i odmah smo izašli da prošetamo. Krenuli smo u spontanu šetnju da okušamo sreću u snalaženju kroz ulice Pariza. I tako je i bilo. Moram reći da je vrijeme u maju poprilično nepredvidivo.

Jedan od brojnih mostova na Seni

Razlog zbog kojeg Pariz zovu 'grad svjetlosti' ? Ne zbog super 'blještećeg' Ajfelovog tornja u večernje sate, niti zbog ulične rasvjete uz Senu, što izgleda impresivno, nego zbog toga što kod njih sunce zalazi tek oko pola 10 naveče. I to sada u maju mjesecu! Pitam se onda kako je ljeti. Zbog toga smo tog prvog dana uspjeli obići jako puno, imala sam osjećaj da je tek podne.

Bastille

Taj prvi dan smo pratili na karti sve što se nalazi u blizini našeg stančića, i krenuli smo od Bastille, preko Notre Dame-a, pa mostovima i ulicama sve do Panthéona.
Kod Bastille ništa posebno, odvezli smo se metro-om i kratko pogledali spomenik. Crkva je već impresivna, velika, sređena i okružena cvijetnjakom. Zaista impresivan primjer gotičke umjetnosti.

 Notre Dame i jedan od brojnih cvijetnjaka ispred

Nego da vam ispričam o nečemu na što sam ja totalno 'pala' taj dan. Nakon što smo se slikali bezbroj puta ispred crkve, krenuli smo malim puteljkom iza preko Sene pa dalje da nađemo Panthéon. Tu se nalazi jedan most, naizgled ništa poseban, ali ga krasi bezbroj ljubavnih lokota. U pitanju je Pont de l'Archevêché, jedan od dva takva mosta u Parizu. O drugom će biti riječi nešto kasnije. Ja sam taj dan došla nespremna i bez lokota, ali sam zato na jednom mjestu ostavila svoju ljubavnu poruku i potpise, moj i mog dragog :) Tek nastavkom šetnje uz rijeku sam vidjela da se mali lokoti mogu kupiti baš svuda kod uličnih prodavača. Cijena je obično 2-3 eura.

 Pont de l'Archevêché 

Do Panthéona smo se dobro nahodali. Problem one blizine i daljine koji sam spomenula u prvom postu sam imala prvih nekoliko dana. Okruglu kupolu Panthéona sam vidjela nekoliko puta u daljini, ali koliko god smo mislili da se približavamo, toliko nam je nestajala iz vidokruga. Nakon par uputa koji su nam dali Parižani na ulici i uz pomoć karte grada ipak smo stigli. Zaista impresivna građevina sagrađena u jako lijepoj Latinskoj četvrti, također u gradskoj zoni. Originalno je zamišljen kao crkva, ali danas je preuređen u mauzolej građanima Francuske koji su joj vjerno služili. U skladu s tim jasno ćete vidjeti natpis na fasadi 'Aux grands hommes, la patrie reconnaissante'. Obećala sam da neću pisati puno o historijskoj pozadini svake od pariških atrakcija. Pa i neću :)
Odmah pored Panthéona je Pravni fakultet, a u istoj četvrti su i mnogi drugi, uključujući i čuveni univerzitet Sorbonne.

Panthéon

Primijetićete na slikama još nešto malo neobično: kod Notre Dame-a je bilo kišovito, dok već kod Panthéona sunce sija i nebo je plavo kao more. A tad je bilo već oko 16 sati popodne. Ima kiše, ali traje kratko, i ne kvari planove kakvi god oni bili za taj dan. A ja sam često govorila i da kiša u Parizu nije isto što i kiša u Sarajevu :) Živa istina! Ovdje kod nas kada padne kiša, smara čitav dan, ili u gorem slučaju - pada nekoliko dana uzastopno.

Ajfelov toranj u daljini ispred, Panthéon iza leđa

U ovom trenu ne mogu da se sjetim kojim redoslijedom i kako, ali uspjeli smo se malo odmoriti u Luksemburškim vrtovima. Ogroman park, pun najrazličitijeg drveća, zelenila, fontana i ljudi, što me začudilo obzirom da je bio radni dan. Izgleda da je sjedenje ( i ležanje ) u parkovima Parižanima osnovni način da napune baterije nakon napornog dana. Na mojim slikama iz ovog vrta ćete primijetiti zgradu koju zovu 'Petit Luxembourg', a u njoj danas zasjeda francuski Senat. Cijeli kompleks datira iz 1625. godine i veže se za Marie de Medici.

 Mapa na ulazu u Jardin du Luxembourg

'Petit Luxembourg'

Ne smijem zaboraviti ni crkvu Saint-Sulpice, drugu po veličini crkvu u Parizu, samo malo manju od Notre Dame-a. Obišli smo je na povratku do našeg apartmana taj dan, i napravili nekoliko slika pored fontane ispred, a koja mi se jako dopala. Poznata je pod imenom 'Fontana četiri biskupa' - Bossuet, Fénelon, Fléchier i Massillon, sva četvorica poznati kao veliki govornici.

 Eglise Saint-Sulpice

 Fontaine des Quatre Evêques

A tamo negdje u daljini, prema suncu koje je mog prvog poslijepodneva u Parizu i dalje tako veselo sijalo, vidjela sam Toranj, drugi put taj dan. Prvi put je bio iz aviona. Da, vidi se :) Završili smo obilazak desecima slatkih i uskih uličica. A sutradan - Ajfel iz blizine :) I još mnogo toga!

Photos: private archive

Putopis: Pariz, I dio

Obećala sam, pa da ispunim. Narednim postovima ću pokušati bar mrvicu da približim Pariz svima onima koji planiraju bar jednom da ga posjete. Ja znam da hoću opet čim mi se ukaže prilika. Neću vas puno zamarati opisom turističkih atrakcija, jer te informacije možete naći na internetu. Za početak ću reći da se Pariz ne može uporediti ni sa jednim gradom u kojem sam bila, niti je nalik na gradove u zapadnoj Evropi, niti na one južnije. Ali nekako po 'duši' vuče na Italiju, ili bar u glavi zamišljam da će Rim biti sličan ( a posjetiću i njega jednom, bar se nadam ).

U ovom postu ću dati nekoliko uvodnih informacija, tj. stvari na koje biste trebali obratiti pažnju na početku vašeg putovanja. Grad je podijeljen na 20 dijelova ili arrondissemenata koji se protežu u vidu krugova. Naravno, kada budete tamo, nema načina da sagledate oblasti na ovaj način. Ali će vam biti korisno da znate u kojim dijelovima je dobro naći smještaj. Neka to ni po koju cijenu ne bude u sjevernom dijelu grada, tj. u četvrti Montmartre, o kojoj ću opširnije pisati u narednim postovima. Cijela ta zona vrijedi kao nesiguran dio, a također je poprilično udaljena od centralnog dijela u kojem se nalazi gotovo sve što vrijedi vidjeti u Parizu.

Paris arrondissements

Ova karta sa slike će vam dati barem malo predstave o ovome što sam napisala. Ja sam bila smještena u krugu 11, i imala sam jako puno sreće. Savjet koji sam dobila prije puta, i pokazao se kao jako koristan, je da hoteli kategorije 3 zvjezdice i manje nisu baš lijepi/uredni/čisti, i vrlo lako se može desiti da dobijete hotelsku sobu bez toaleta i kupatila, i da budete prinuđeni dijeliti isto sa ostatkom gostiju na istom spratu. Iz tog razloga smo se odlučili na iznajmljivanje malog stana, što se pokazalo kao pun pogodak. Stančić za dvoje, renoviran nedavno, je bio smješten u blizini trga Republique, i sa metroa u tom dijelu su sva važna presjedanja, te sam pješke mogla obići znamenitosti kao što su crkva Notre Dame, Bastille ili čak otići na grob Jim Morrison-a. Ovo posljednje smo, priznajem, propustili. Naša ulica je bila Rue Oberkampf, inače prepuna kafića, pubova, malih restorana, sushi barova, prodavnica, a ne nedostaje ni McDonalds na svakom ćošku, kao i KFC. Palačinke možete kupiti svuda, i nema potrebe da pretjerano tražite, neodoljiv miris mami na svakom koraku :)

 Place de la République

Pojmovi 'blizu' i 'daleko' kad je riječ o Parizu se stvarno mogu tumačiti na više načina :) Ajfelova kula se vidi skoro sa svake pozicije u gradu, ali kada krenete prema njoj misleći da je blizu, može se desiti da pješačite više od sat vremena. Međutim, mi smo se svake prilike radije odlučivali na šetnju, nego na metro. Jer šteta je u Parizu provoditi vrijeme 'pod zemljom', kada je toliko toga za vidjeti iznad :) Svaki kamen u tom gradu ima neko značenje, a u svakoj ulici je bar jedna fontana, spomenik ili nešto treće što će vas oduševiti.

Moram reći da sa prevozom nije bilo nikakve zabune. Direktno od aerodroma do gradske zone idu RER vozovi, i ta vožnja do grada će vas koštati oko 18-19 eura za dvoje. To je minimalna cijena koju po dolasku u grad morate platiti, jer taxi je duplo skuplji. Vožnja RER-om do gradske zone traje oko 35 minuta, nakon čega presjedate na metro liniju koja vam odgovara. Cijela ta mreža je toliko zamršena na prvi pogled, ali sve funkcioniše savršeno. Sve je toliko jasno označeno, da se ne možete zabuniti i otići u pogrešnom smjeru. Paket od 10 karti za metro košta nešto više od 12 eura, i jednu kartu možete koristiti na koliko god presjedanja vam je potrebna. Kartu sa metro linijama možete dobiti na info pultu svake stanice. Također, kada sletite, na aerodromu uzmite City map, i sve svoje probleme ste riješili :) Na njoj su, osim svih važnih ulica, ucrtane i sličice znamenitosti, kao i oznaka najbliže metro stanice. U ostatku vašeg boravka u Parizu jednostavno uživajte, i ne žurite nikuda.

Ono što me jako oduševilo je da su svuda po gradu redovi, od javnih toaleta, biletarnica, pa do štandova sa hranom i pićem kod turističkih atrakcija, ali niko nije nervozan, niko se ne gura niti pravi gužvu. I takvo ponašanje doprinosi tome da dođete na red tamo gdje čekate za najduže 10 minuta, ne više.

Oduševio me izgled većine izloga

OBAVEZNO u Parizu: ravna obuća. Ja sam se vratila kući sa puno žuljeva :) I pazite da vam baterija na foto aparatu uvijek bude puna. Napravila sam oko 500 slika. I mogla sam još toliko.

La Tour Eiffel

Za ovaj put čini mi se da sam napisala jako puno, ali isto tako jako puno zaboravila da napišem. Sjetiću se 'usput', kada vam budem pisala šta sam sve vidjela za šest dana koliko sam provela tamo. I naravno - raspoložena sam za sva pitanja ukoliko ih imate :)

Photos: private archive