Thursday, June 7, 2012

Putopis: Pariz, IV dio

Treći i četvrti dan su bili rezervisani za Louvre i Versailles. I onda još obilaska po centru oba dana. Šteta je sve te ljepote vidjeti samo jednom.

Louvre - maketa cijelog kompleksa

Musée du Louvre

Ne pretjeruju kada kažu da je potreban cijeli dan da se obiđe Louvre. Negdje sam pročitala da, kada bi se stalo barem po 2 minute pored svakog izloženog djela u ovom muzeju, bilo bi potrebno vremenski oko 3 godine da se cijeli pregleda. Meni se čini da u ovome ima istine.

Do muzeja smo stigli metro-om, jako praktično obzirom da se ‘pod zemljom’ mogu kupiti ulaznice. Cijena za stalne postavke je 10 eura po osobi, i ova ulaznica je sasvim dovoljna, jer će vam biti potreban cijeli dan da sve obiđete.

 Louvre - slikano iz unutrašnjosti

Tri velika dijela Richelieu, Sully i Denon rezervisana su za umjetnička djela talijanskih, francuskih, holandskih i njemačkih umjetnika, plus prizemlje u kojem su postavke Islamske kulture, te starog Egipta i Mezopotamije.

Richelieu - stakleni vrtovi u Louvre-u

Na brošuri ćete jasno vidjeti koja značajna djela su na kojem spratu i kako do njih doći, a opet kažem, čak i ako ne pratite brošuru, rijeke ljudi će vas odvesti baš tamo gdje trebate doći. Svi putevi od ulaza u Louvre vode direktno na prvi sprat, sekcija talijanskih umjetnina iz 13-15 stoljeća. A kada do nje dođete – gužva, guranje i blicevi fotoaparata. Jedva sam se progurala do Mona Lise. Nju svi žele vidjeti prvo, a onda nastaviti dalje. Činjenica je da je većina turista vođena idejom ‘vidjeti NJU iz prvog reda’, a ne zaista stati i uživati u samom djelu. Nemoguće je, što radi daljine, što radi mase ljudi oko vas. I bilo mi je žao što mi upravo ta masa ljudi nije dozvolila da uživam u muzeju.

Mona Lisa

Ispod zemlje, gdje smo kupili karte, čitav taj prostor je uređen u Le Caroussel Du Louvre – mali shopping centar sa velikim food court-om. Dozvoljeno je ulaziti i izlaziti iz muzeja koliko god puta želite, i često će vam zatrebati pauza. Na kraju smo izašli ne pogledavši u potpunosti drugi sprat. Umor i pretjerana gužva nam to nisu dozvolili. Možda neki drugi put :)

Iskoristili smo ostatak dana da prošetamo kroz beskrajno duge vrtove Jardin des Tuileries, koji se protežu sve od Louvre-a pa do Place de la Concorde.

 Na mostu 'Pont des Arts'


Sjećate li se mosta sa katancima iz drugog po redu posta o Parizu ? Čuvala sam mali katanac u novčaniku u slučaju da na njega naiđem opet. Ali sam igrom slučaja došla do drugog - Pont des Arts, u blizini Louvre-a, ovaj put još jedan most za katancima, samo za razliku od prvog koji je most posvećen ljubavnicima, ovaj predstavlja simbol vječne ljubavi. Zakačila sam svoj katanac, i bacili smo ključeve u Seine-u. Zauvijek :)

Georges Pompidou Centar i Stravinsky fontana


U nastavku dana, jedna duga i preduga šetnja do našeg dijela grada, a usput više ni sama ne znam šta sve nisam vidjela. Između ostalog Georges Pompidou Centar – Muzej moderne umjetnosti i Stravinsky Fontanu, repliku Kipa slobode i još puno puno toga. Zatim Hotel de Ville, ogromnu građevinu smještenu u 4 okrug, koja danas predstavlja parišku Vijećnicu. Ponoviću još puno puta koliko je svaka građevina u Parizu grandiozna, i iza sebe ima stoljetnu historiju.

Kapija Versailles-a

Château de Versailles

Četvrti dan. Do Versaja se mora ići vozom van grada. Cijeli izlet će vas koštati minimalno nekih 50-ak eura za dvoje, obzirom da je karta za RER voz oko 9-10 eura po osobi, a ulaz u same vrtove je 15 eura, ukoliko izaberete da razgledate samo dvorac i vrtove, bez imanja Marie Antoinette. Bez obzira koliko mi je žao što taj dio nisam vidjela, zaista, ali baš zaista bi bilo too much za jedan dan. Od samog dvorca do kraja vrtova ima tačno 3,5 km ili po slobodnoj ocjeni stručnjaka – oko 1h šetnje :) Uživali smo maksimalno, pratili brošuru da prođemo kroz labirint napravljen od zelenila, a iza svakog ćoška je fontana, skulptura ili umjetno jezero, uz glavno, veliko jezero koje se proteže cijelom dužinom vrtova.

Versailles - vrtovi

A u unutrašnjosti dvorca – raskoš, kič, umjetnost. Od spavaće sobe Marie Antoinette, preko Dvorane ogledala, cijeli interijer obećava da će se vaša kamera usijati od klikanja :)

Versailles - spavaća soba Marie Antoinette

Napustili smo dvorac oko 5 sati popodne. Vrijeme prođe u trenu, u masi stvari privlačnih oku lako sam zaboravila da sam već u tom momentu provela na nogama oko 6-7 sati sa kraćim pauzama i odmaranjem. Zvuči stvarno nevjerovatno, ali u Parizu je to jednostavno tako.

Avenue de New York

Poslije Versaillesa, šteta je bilo ne iskoristiti ostatak dana. Opet ista ruta – RER vozom do centra, pravac Arc de Triomphe. Jer nam je to bila krajnja tačka u tom dijelu grada, i jer smo odatle mogli prošetati do Ajfela, popiti kaficu na Avenue de New York, a onda produžiti šetalištem uz Seine, do mosta Alexandera III, a onda u bezbroj sporednih ulica do Hotel des Invalides, pa do Grand i Petit Palais na Avenue Winston-Churchill. Kao što vidite, kraja nema…

La Petit Palais - ulaz

Za peti dan smo ostavili sjeverni dio grada, da vidimo crkvu Sacre Couer i Moulin Rouge. I još mnogo toga…


4 comments:

  1. žao mi je što nisam pola ovih stvari i ja stigla slikati ali nekako zaboravim i na aparat i slikanje kad vidim tu ljepotu, ah... jedva čekam da se vratim u Pariz! divan post!

    ReplyDelete
  2. Predivno..da mogu,odmah bih krenula u Pariz

    ReplyDelete

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...