Putopis: Barcelona

Prošlo je jako puno od mog posljednjeg posta. Nakon predivnih 15 dana provedenih na Azurnoj obali, pa dalje u Barceloni i Lloret De Mar-u, i za kraj u Milanu i Veneciji, trebalo mi je još nekih desetak dana da se oporavim i vratim pisanju. Još uvijek sabirem utiske. Ako krenem pisati veliki putopis o cijelom putovanju, bojim se da bi bilo postova do kraja godine. Zato ću vas počastiti jednim malim postom koji se tiče samo Barcelone, onako kakvu sam je ja doživjela.

 Sagrada Familia

Po svemu sudeći, moderan i 'mladalački' grad sa daškom historije, doduše ne toliko kao u Parizu ili Rimu, ali Barcelona se definitivno ima čim pohvaliti. Glavni je grad španjolske pokrajine Catalunyje, koji uživa veliku autonomiju. Na prvom mjestu moram spomenuti da se djelo i zaostavština Antonio Gaudi-ja vidi na mnogo mjesta u gradu. Osam od svih njegovih djela danas je pod zaštitom UNESCO-a. Bilo mi je jako drago saznati nešto više o ovom luckastom arhitekti. Ono što definitivno morate vidjeti je njegova Sagrada Familia - crkva na kojoj je radio svim svojim srcem i koja je ostala nedovršena nakon što ga je iznenada pregazio tramvaj, i to po pričama, na mjestu ispred Crkve dok je iz 'žablje perspektive' posmatrao svoju građevinu. I danas se gradi i to nakon 140 godina i mnogo pauza, a kažu da se Gaudijeve ideje o tome kako je Crkva u potpunosti trebala izgledati čuvaju u kripti katedrale.

  La Casa Batlló

Od ostalih njegovih djela koje vrijedi vidjeti su La Casa Batlló ( 'Kuća kostiju' ) i Casa Milà ili 'La Pedrera', obje u ulici Passeig de Gràcia i uvrštene u svjetsku baštinu UNESCO-a.

Inače, jako je lako prepoznati Gaudijeva djela, jer na njegovim građevinama gotovo da nema pravih i oštrih uglova, a fasade su mu često ukrašene mozaikom od pločica. 

 'La Pedrera'

Vezano za ovu priču o pločicama i Gaudiju, ako vas put ikada odvede u Barcelonu, obavezno pronađite vremena da vidite i Parc Güell, kojeg je Gaudi stvorio i u njemu jedno vrijeme živio. Njegova kuća u parku pod imenom La Torre Rosa danas je pretvorena u muzej. Ovdje ćete vidjeti i dvije zanimljive kućice za koje nam je vodič rekao da ih zovu 'Ivica i Marica'. Park je dobio ime po Eusebi Güell-u, koji je bio Gaudijev mentor i finansijer. Nalazi se na brdu Carmel en Gracia sa kojeg je predivan pogled na grad, a oduševiće vas klupa duga 120 metara ukrašena mozaikom od pločica, kao i Sala de les cent columnes - terasa u okviru parka sa kolumnama i divnim ukrasima od pločica. Simbol parka i generalno grada je gušter, pa kažu da, ako dotaknete Gaudijevog guštera od pločica u parku Güell, sigurno ćete se vratiti u Barcelonu.

 'Ivica i Marica'

Klupa u parku Güell, duga 120 metara

Kolumne i mozaik u  Sala de les cent columnes

Na brdu  Montjuïc se također nalazi  El Poble Espanyol - umjetno selo sagrađeno 1927. godine za potrebe svjetske izložbe Expo, koja se u Barceloni održala 1929. godine. To je bio jedinistveni projekat koji je ujedinio arhitekturalne stilove Španije, i prvenstveno je bilo namijenjeno da se selo sruši odmah nakon što se Expo završi. Međutim, obzirom da je predstavljalo veliku atrakciju među turistima, selo postoji i danas.

El Poble Espanyol

A onda slijedi pravi raj za turiste i šopingholičare - glavna ulica La Rambla. Ona spaja  Trg Catalunya i obalu, odakle je Christopher Columbo isplovio prema Americi i gdje se danas nalazi njegov spomenik. 

La Rambla je duga oko 1,5 km, i uvijek je puna ljudi. Ulica je podijeljena na neobičan način, tako da ćete u jednom njenom dijelu vidjeti isključivo prodavače cvijeća, u drugom ulične slikare, u trećem prodavače malih životinja, prodavače hrane, i na kraju, što je meni najzanimljivije - dio u kojem su ulični zabavljači, a svaki od njih ima dozvolu grada Barcelone i svoje mjesto sa kojeg se slika sa turistima. 

 Kolumbov spomenik

Na trenutak sam sa La Ramble ušla i u La Boqueria market, tržnicu koja postoji od 1840. godine. Oduševili su me štandovi voća i povrća, gdje je sve savršeno naslagano, što ćete vidjeti i na mojim slikama.

La Boqueria tržnica

Odmah ispred Kolumbovog spomenika sagrađena je nova luka, a tu vrijedi vidjeti Akvarijum koji je najveći u Evropi. Ono što ga čini tako zanimljivim je tunel ispod površine mora dug 80 metara, i dok njim prolazite, ajkule plivaju direktno iznad vas.

 Jedan od uličnih zabavljača

Od turističkih atrakcija još ću spomenuti i park La Ciutadella koji se prostrire na velikom području tako da je u središtu i manje jezero, te zoo vrt koji ja nažalost nisam stigla obići. Bilo mi je zanimljivo vidjeti repliku pariške Arc de Triomphe u blizini ovog parka, isto kao što u Nici postoji replika Notre Dame de Paris. Mogu se pohvaliti da sam ove godine vidjela tri najveće crkve u Evropi: Notre Dame u Parizu, Sagrada Familia u Barceloni i na kraju Duomo u Milanu.

U večernjim satima, i to samo određenih dana u sedmici, možete vidjeti predstavu Magične fontane na Montjuïc-u, koja je javna. Jedno veliko upozorenje je da čuvate svoje stvari gdje god se nalazili u Barceloni, jer je grad prepun turista što je faktički raj za džeparoše.

Magične fontane

I tako, ispisala sam mnogo, mada je isto toliko mnogo i ostalo. Muški dio čitateljstva će sigurno zanimati i stadion Camp Nou, na koji sam otišla zbog svog muža, i tamo sam napravila najmanje fotografija :) Ovo je bila moja druga posjeta Barceloni, ali sigurna sam da ću se vratiti, dijelom jer sam dotakla Gaudijevog guštera, ali još više što mi se grad jako sviđa i vrijedi vidjeti sve ono što u ova dva puta nisam stigla :)

Photos: private archive & travel websites