Preporuka knjige: Ringišpil

Knjigu sam pronašla i kupila slučajno, ili bolje da kažem - ona je pronašla mene. Za ljetni period obično biram lagano štivo, pa tako ( sram me ovo reći ) knjige izaberem po koricama. Prošetam po sajmu i izaberem najšarenija girly izdanja koja se nude. Pa mi onda nije jasno zašto sam se odlučila za Ringišpil, kad o njoj prije toga ništa nisam čula. Niti sam imala posebnih informacija o autorki - Jeleni Bačić Alimpić. Samo sam znala da je novinarka i voditeljka, ali ne i da je diplomirala srpski jezik i književnost.

I dugo je ova knjiga stajala na mojoj polici, i počela sam je čitati u meni nesvojstvenom, nekom emotivnom periodu. Odmah da napomenem - nije za one osjetljive. Puna emocija, životnih uobičajenih i neuobičajenih situacija, i izmamit će vam mnogo suza.

Sa druge strane, mogu reći da je lagano štivo, napisana jednostavnim rečenicama, i ja je nisam mogla ispustiti iz ruku dok nisam došla do posljednje strane. Tako je lako zamisliti u glavi svaku pročitanu situaciju, poistovijetiti se sa svakom opisanom emocijom.

Da, čitam po forumima i shvatam komentare da je tragedija u knjizi bilo možda malo i previše. Ali to ne umanjuje fenomenalnu priču koju je autorka s nama podijelila, pa makar bila i pretjerana.

Za roman „Ringišpil“ je komponovana originalna muzika koja se uz knjigu dobija na poklon. Autor ove instrumentalne muzike koja oslikava vrijeme i događaje o kojima Jelena piše je Saša Milošević Mare.

Ako se ne možete odlučiti da li knjigu pročitati ili ne, na web stranici Ringišpil za početak možete pročitati njene odlomke. Zasigurno od mene ide jedna velika preporuka.

Jelena Bačić Alimpić ispisuje intimnu povijest balerine krhkog tijela i džinovskog duha koji je ostavio pečat na svim slavnim baletskim scenama, gradeći istovremeno priču o malim-velikim ljudima, salašarima i umjetnicima, pjesnicima i njihovim muzama, sjenovitim bačkim salašima i gradićima, jutrima koja mirišu na slatko od dunja i nezaboravnim ruskim zimama.

„Njeni pokreti bili su tananiji i suptilniji od svake note. Njeno tijelo je sinonim za strast i ujmetnost istovremeno. Elegancija, lirska izražajnost, emocije i gracioznost u sebi nose jedno ime: Ana Balint.

Znala je da voli njega, jedinog, strasnom, dubokom, čistom, nemjerljivom ljubavlju. Sve druge ljubavi u njenom životu bile su blijede replike tog nikada zaboravljenog osjećaja bliskosti, tog pripadanja drugoj duši, u kojoj se njena ogledala, tih neizrecivo tananih i nježnih emocija.“