I tako...još jedan Sarajevo Film Festival je završen. Bilo je dobro kao uvijek, bez zamjerki. Bilo je malo diskusije o tome kako ove godine nema velikih zvijezda u ulozi gostiju. Kad ono...pogodite šta se desilo ? Angelina Jolie i Brad Pitt glavom i bradom prošetali su crvenim tepihom na završnoj noći! Njihov dolazak se držao u tajnosti sve do zadnjih sat vremena pred pojavljivanje. To nije spriječilo masu ljudi da požure prema Narodnom pozorištu, samo kako bi ih vidjeli i uslikali. Nažalost ja nisam bila jedna od njih, 20.00 sati je bilo prerano za moj izlazak. Sve sam pratila na tv-u, a već danas novine i domaći web portali su puni fotografija i informacija.
Ovaj slavni glumački par je stigao u Sarajevo samo na nekoliko sati kako bi Angelina primila nagradu Počasno srce Sarajeva. Po primitku nagrade Angelina nije mogla zadržati suze. Manje je važno da je za ovu noć izabrala Elie Saab haljinu iz kolekcije za proljeće 2011. Pogledajte dio atmosfere od sinoć.
Inspiraciju za današnji post mi je dala moja prijateljica Ivanka i njena divna priča o još divnijem vjenčanju. Fotografije koje je ona predstavila su sa web stranice Canvas and Canopy, koju poslije njenog posta nisam mogla prestati da pregledam. Zato sam odlučila da i ja napravim priču o vjenčanjima, tj. o različitim stilovima vjenčanja koje sam vidjela na ovim lijepim fotografijama. Uživajte!
Kolekcija kao stvorena za mene: bijele košulje, bijele/braon sandale, caramel smeđi clutch, pa onda velika bijela torba koju je tako teško naći u gradu ( a da je ovako lijepa! ), ravne beige sandalice i odgovarajući fedora šeširić...Jao Salvatore šta mi radiš! Moje boje, moja kolekcija! Divna da divnija za ovo ljeto ne može biti! Pogledajte slike.
Knjigu sam pronašla i kupila slučajno, ili bolje da kažem - ona je pronašla mene. Za ljetni period obično biram lagano štivo, pa tako ( sram me ovo reći ) knjige izaberem po koricama. Prošetam po sajmu i izaberem najšarenija girly izdanja koja se nude. Pa mi onda nije jasno zašto sam se odlučila za Ringišpil, kad o njoj prije toga ništa nisam čula. Niti sam imala posebnih informacija o autorki - Jeleni Bačić Alimpić. Samo sam znala da je novinarka i voditeljka, ali ne i da je diplomirala srpski jezik i književnost.
I dugo je ova knjiga stajala na mojoj polici, i počela sam je čitati u meni nesvojstvenom, nekom emotivnom periodu. Odmah da napomenem - nije za one osjetljive. Puna emocija, životnih uobičajenih i neuobičajenih situacija, i izmamit će vam mnogo suza.
Sa druge strane, mogu reći da je lagano štivo, napisana jednostavnim rečenicama, i ja je nisam mogla ispustiti iz ruku dok nisam došla do posljednje strane. Tako je lako zamisliti u glavi svaku pročitanu situaciju, poistovijetiti se sa svakom opisanom emocijom.
Da, čitam po forumima i shvatam komentare da je tragedija u knjizi bilo možda malo i previše. Ali to ne umanjuje fenomenalnu priču koju je autorka s nama podijelila, pa makar bila i pretjerana.
Za roman „Ringišpil“ je komponovana originalna muzika koja se uz knjigu dobija na poklon. Autor ove instrumentalne muzike koja oslikava vrijeme i događaje o kojima Jelena piše je Saša Milošević Mare.
Ako se ne možete odlučiti da li knjigu pročitati ili ne, na web stranici Ringišpil za početak možete pročitati njene odlomke. Zasigurno od mene ide jedna velika preporuka.
Jelena Bačić Alimpić ispisuje intimnu povijest balerine krhkog tijela i džinovskog duha koji je ostavio pečat na svim slavnim baletskim scenama, gradeći istovremeno priču o malim-velikim ljudima, salašarima i umjetnicima, pjesnicima i njihovim muzama, sjenovitim bačkim salašima i gradićima, jutrima koja mirišu na slatko od dunja i nezaboravnim ruskim zimama.
„Njeni pokreti bili su tananiji i suptilniji od svake note. Njeno tijelo je sinonim za strast i ujmetnost istovremeno. Elegancija, lirska izražajnost, emocije i gracioznost u sebi nose jedno ime: Ana Balint.
Znala je da voli njega, jedinog, strasnom, dubokom, čistom, nemjerljivom ljubavlju. Sve druge ljubavi u njenom životu bile su blijede replike tog nikada zaboravljenog osjećaja bliskosti, tog pripadanja drugoj duši, u kojoj se njena ogledala, tih neizrecivo tananih i nježnih emocija.“
